Turkey, day 2

//Serbian version below//

 

The morning started with Hoca’s prayer and ofcuorse with breakfast for those who didn’t want to answer on his call. After eating couple sorts of cheese,olives etc. we went to our workspace – The Cultural Centre of Odemis. The cities population is aproximately 70.000 and what separates it the most is it’s mediteranian climate. After 7 degrees in Belgrade, 30 were more than welcome for Sonja and me. First exercise for all of us: to learn names of the participants (25). After many mestakes which includes my knowing the names of all participants except my room mate, there were activities which lead us slowly to the theme which will be discussed to the end of the week. In this case through every activity there are human rights and inclusion, and because of that we are here. The thing which shock me the most is the need of the participants to talk about questions which are too far from social and cultural aspects and are going into the things which are between biological and psichological. I was anoyed with that situation which started to take forms of religious meetings and preachures,and I have trayed to connect the theme of human rights to the media, which  in my opinion is much closer to our subject. Ofcourse every participant was in the discussion because the freedom of speech in  media is very important to all of us.  After that there was realy hard afternoon with the new activities which were held by  coordinators, and the direction we were going on suited only the organizators. There were only decriptive things, we were getting exercises, which were more like the survey for their needs and reaserches than the actual training.  Anyway  the programm which we got the next day sound more promissing. What is all about? Stay tuned!


Prvi radni dan. Jutro je zapocelo Hodzinom molitvom i naravno doruckom za one koji nisu zeleli da se odazovu na Hodzin poziv. Nakon konzumiranja nekoliko vrsta sireva, maslina i raznih preradjevina uputili smo sa ka nasem radnom prostoru – Kulturni centar Odemisa. Sam grad broji oko 70.000 stanovnika i ono sto ga posebno izdvaja jeste mediteranska klima. Nakon Beogradska 7 stepena, 30 je bilo vise nego dobrodoslo za Sonju i mene.

Prvo „razgibavanje“ za sve nas: popamtiti sva imena ucesnika (25). Nakon bezbroj lapsusa u koje se ukljucuje i moje poznavanje imena svih ucesnika osim mog cimera, usledile su aktivnosti koje su nas polako uvodile u ono sta nas ocekuje do kraja nedelje, odnosno kojim temama cemo se pozabaviti.

U ovom slucaju kroz sve aktivnosti prozimaju se ljudska prava i inkluzija, zbog cega se, izmedju ostalog, nalazimo ovde. Prvu stvar koju sam uocio u uvodnim aktivnostima jeste zelja za isticanjem medju ucesnicima, narocito starijih. Teme koje smo trebali u nekim uvodnim zagrevanjima zajedno da konstruisemo a usko su vezana za ljudska prava nekako su se svodila na nametanja volje „odraslih“ ucesnika. Ono sto me je zaprepastilo jeste potreba doticnih da se bave pitanjima koja suvise odmicu od socio kulturnih aspekata i zaziru u sloj koji se nalazi na margini izmedju bioloskog i psiholoskog.

Iznerviran situacijom koja je sve vise pocela da poprima oblik religijskog okupljanja i pripovedanje svetih knjiga, pokusao sam da temu ljudskih prava povezem sa medijima koja je, po mom misljenju, delovala mnogo bliza temi koju smo trebali da obradimo. I nesumnjivo, svi ucesnici su se ukljucili u razgovor jer je sloboda izrazavanja koju mediji kontrolisu/oduzimaju bila od daleko vece vaznosti svima nama. Nakon toga, usledilo je poprilicno tesko popodne sa novim aktivnostima koje su predvodili koordinatori, a smer kojima smo svi isli bio je onaj koji je odgovarao samim organizatorima. U vecoj meri odvijale su se deskriptivne stvari, a kako bi se izbegla potpuna rigidnost, dobijali smo zadatke koji su vise licili na obavljanje ankete za potrebe njihovih daljih istrazivanja nego li nama za potrebe tekuceg treninga.

Bilo kako bilo, u programu koji smo dobili, sledeci dan zvuci vise nego obecavajuce. Koji je razlog? Saznacete uskoro.